Braća Halilovići oca su gledali kao malo vode na dlanu. Kako se koji ženio, dozidali bi, jadom i znojem, još po jednu sobu. Otac ostao u onoj staroj sobi, a tri brata, svaki sa ženom i djecom, u tri dozidane sobe. Sirotinja bili, sirotinja ostali. Čudno je to što u njihovim životima bijaše jedna kratkotrajna radost: izbori.

Možda mi i jesu neki rođaci, možda i nisu. Prezivaju se Halilovići. Tri brata. Čini mi se da su dobri ljudi. Ljuti siromasi. Sva trojica iz jednog trbuha izašli, za nekoliko minuta. Majka ih je rodila i otišla na drugi svijet. Pored oca su rasli. Imali jednu sobu i, u avliji, daščani klozet. 

Braća Halilovići oca su gledali kao malo vode na dlanu. Kako se koji ženio, dozidali bi, jadom i znojem, još po jednu sobu. Otac ostao u onoj staroj sobi, a tri brata, svaki sa ženom i djecom, u tri dozidane sobe. Sirotinja bili, sirotinja ostali. 

Čudno je to što u njihovim životima bijaše jedna kratkotrajna radost: izbori. Jer tada su naše partije plaćale glasove; deset dolara za jedan glas. A izbori, svake godine. To je dobro bilo za Haliloviće, jedva su čekali da im djeca navrše po osamnaest godina kako bi mogli naplatiti i te glasove. 

Kada su aktivisti neke partije obilazili teren, jasno bi rekli narodu - deset dolara glas. Za deset dolara može da se kupi 10 kila brašna, a to nije malo, govorili su aktivisti narodu. 

I svanuo izborni dan. 

Otišli braća Halilovići na glasanje. Poveli žene. Dobili pare i zaokružene listiće, zaokružene listiće ubacili u kutije, a kad su izašli sa biračkog mjesta aktivistima dali prazne listiće, kako je i zavladao običaj od uvođenja demokratije. Tri brata i tri žene, jednako šest glasova, jednako šezdeset dolara. A poslije se braća Halilovići vratili kući pa uzeli oca. Već starog i nepokretnog. Stavili oca u ćebe i nosili ga na glasanje. Dok su ga nosili, otac ispustio dušu. Rastužili se sinovi. 

Zadužili se trista dolara i tako sahranili oca. Halilovići su, potom, tražili da im partijski aktivisti plate troškove sahrane, jer su oca zaista nosili ka biralištu. 

Tražili su trista dolara, koliko ih je koštao ukop. 

Ipak, aktivisti su rekli da mogu platiti samo deset dolara koliko košta jedan glas. Ali, braća Halilovići su rekli kako bi otac bio živ da je ostao u kući. 

Pregovarali su. Aktivisti su braći Halilovićima ponudili dvadeset dolara kao krajnju ponudu. Braća Halilovići su uzeli te pare. Ipak, plakali su. Išao sam k njima da im izrazim saučešće. Ispričali mi. Tako sam saznao ovo što ću reći. Mrtav čovjek vrijedi duplo više nego živ. 

Braća Halilovići tražili su od mene da medijima javim o ovom događaju. Nisam imao hrabrosti... A mogao sam prosperirati, jer mrtav pisac vrijedi duplo više nego živ.